Ustavni sud je poseban državni organ čija je osnovna uloga kontrola ustavnosti zakona i drugih opštih akata; kod nas obuhvata i kontrolu zakonitosti podzakonskih akata i zaštitu ustavom zajemčenih ljudskih prava (ustavna žalba). Kod nas je uveden Ustavom SFRJ iz 1963. godine. Po Ustavu RS, Ustavni sud je samostalan i nezavisan državni organ koji štiti ustavnost, zakonitost i ljudska i manjinska prava; njegove odluke su konačne, izvršne i opšteobavezujuće.
Ustavni sud čini 15 sudija. O najvažnijim pitanjima odlučuje na sednici Ustavnog suda (svih 15 sudija), većinom glasova svih sudija, s tim da odluku da samostalno pokrene postupak za ocenu ustavnosti donosi dvotrećinskom većinom svih sudija. Veliko veće čine predsednik i sedam sudija (odlučuje jednoglasno; postoje dva velika veća), a Malo veće čine tri sudije.
Postupak za ocenu ustavnosti i zakonitosti mogu pokrenuti državni organi, organi teritorijalne autonomije ili lokalne samouprave, najmanje 25 narodnih poslanika i sam Ustavni sud; svako pravno ili fizičko lice ima pravo na inicijativu. Zakon koji nije saglasan Ustavu prestaje da važi danom objavljivanja odluke u Službenom glasniku. Postoji i prethodna kontrola: na zahtev trećine poslanika, Ustavni sud u roku od sedam dana ocenjuje ustavnost izglasanog a neproglašenog zakona.
Sudije se biraju i imenuju na devet godina: pet bira Narodna skupština, pet imenuje predsednik Republike, a pet opšta sednica Vrhovnog suda (svaki od tri predlagača daje po 10 kandidata drugom organu). Sudija je istaknut pravnik sa najmanje 40 godina života i 15 godina iskustva; može biti biran najviše dva puta. Predsednika biraju same sudije iz svog sastava, na tri godine, uz mogućnost ponovnog izbora.