U požaru najčešće povrede su opekotine, trovanje dimom (udisanje toksičnih gasova) i povrede pri evakuaciji. Prva pomoć je neposredna pomoć povređenom do dolaska stručne medicinske pomoći, i može biti presudna. Prvi korak je izmeštanje povređenog iz zone opasnosti na svež vazduh (ako je to bezbedno za spasioca) i poziv hitnoj pomoći (194) i vatrogascima (193).
Kod opekotina, zahvaćeno mesto se hladi mlazom čiste, mlake do hladne vode duže vreme, ne skida se prilepljena odeća, ne stavljaju se masti ni kućni lekovi, i opekotina se pokriva čistom (po mogućstvu sterilnom) tkaninom. Ako se na čoveku zapali odeća, primenjuje se pravilo „stani — padni — valjaj se“ (zaustaviti kretanje, leći i valjati se da bi se plamen ugasio), ili se plamen guši prekrivanjem ćebetom.
Kod trovanja dimom, povređenog treba izneti na svež vazduh, obezbediti mirovanje i pratiti disanje i svest; ako ne diše, primenjuje se veštačko disanje / reanimacija (ako je spasilac obučen), do dolaska hitne pomoći. Kod gubitka svesti a očuvanog disanja, osoba se stavlja u bočni položaj. Osnovna pravila prve pomoći treba da poznaju svi zaposleni, a u pravnom licu se obezbeđuju sredstva prve pomoći i osposobljena lica. Prva pomoć ne zamenjuje lekara — cilj je održati povređenog do stručne pomoći.