Radi određivanja obima mera zaštite, objekti, delatnosti i zemljišta razvrstavaju se u kategorije ugroženosti od požara prema stepenu opasnosti. Zakon predviđa razvrstavanje u kategorije, pri čemu prva kategorija označava najveći stepen ugroženosti, a niže kategorije manji. Razvrstavanje vrši nadležni organ na osnovu propisanih kriterijuma (vrsta delatnosti, količine i vrste zapaljivih materija, broj lica, značaj objekta).
Kategorija ugroženosti određuje obim obaveza subjekta: subjekti u višim kategorijama (naročito prvoj i drugoj) imaju obavezu da izrade plan zaštite od požara, obezbede profesionalnu ili drugu vatrogasnu jedinicu, imaju stalno zaposlena osposobljena lica i sprovode strože mere. Subjekti u nižim kategorijama imaju srazmerno manje obaveze, ali su i dalje dužni da donesu osnovna pravila zaštite od požara.
Kategorizacija je polazna tačka celokupnog planiranja zaštite od požara — od nje zavisi da li se izrađuje plan ZOP, kakva je organizacija, koja oprema je potrebna i koji je nivo osposobljenosti kadrova. Zato je pravilno svrstavanje u odgovarajuću kategoriju ključni korak, koji se zasniva na proceni ugroženosti od požara (obrađuje se u sledećem predmetu).