Gorenje je hemijski proces oksidacije praćen oslobađanjem toplote i najčešće svetlosti (plamena). Da bi gorenje nastalo i održalo se, moraju istovremeno postojati tri činioca: goriva materija, oksidaciono sredstvo (najčešće kiseonik iz vazduha) i izvor toplote (energija paljenja). Ovaj odnos se prikazuje kao „trougao gorenja“. Novije shvatanje dodaje i četvrti činilac — nesmetanu lančanu reakciju gorenja — pa se govori i o „tetraedru gorenja“.
Za nastanak požara nije dovoljno samo prisustvo goriva i kiseonika — potrebno je da se gorivo zagreje do temperature paljenja. Različite materije imaju različitu zapaljivost: neke se pale na niskoj temperaturi (lako zapaljive tečnosti), druge teže. Bitni pojmovi su tačka paljenja (najniža temperatura na kojoj se materija zapali uz izvor paljenja) i temperatura samopaljenja (na kojoj se materija zapali bez spoljnog izvora).
Poznavanje procesa gorenja je osnov za gašenje: svaka metoda gašenja deluje na jedan ili više činilaca gorenja. Hlađenjem se snižava temperatura ispod tačke paljenja (npr. vodom), izolacijom (gušenjem) se sprečava pristup kiseonika (npr. penom, CO2, prekrivanjem), a smanjenjem koncentracije goriva ili prekidanjem lančane reakcije (npr. prahom, halonskim zamenama) prekida se proces. Zbog toga je razumevanje gorenja preduslov za pravilan izbor sredstva za gašenje.