Procenjivanje rizika je postupak u kome se, za svaku prepoznatu opasnost i štetnost, utvrđuje nivo rizika. Nivo rizika zavisi od dva osnovna činioca: verovatnoće nastanka povrede ili oboljenja i težine (ozbiljnosti) moguće posledice. Kombinacijom ova dva činioca dobija se procena koja omogućava rangiranje rizika — od zanemarljivog do visokog — čime se određuje prioritet u sprovođenju mera. Rizik koji je veći zahteva hitnije i obuhvatnije mere.
Za procenjivanje se koriste priznate metode, koje mogu biti kvalitativne (opisne procene nivoa rizika) ili kvantitativne (numeričko izražavanje kroz bodovanje činilaca). Bez obzira na metodu, cilj je isti — objektivno utvrditi gde su rizici najveći i gde su mere najhitnije. Rezultat procene mora biti jasno prikazan i obrazložen u aktu, kako bi mere bile utemeljene i proverljive.
Radno mesto sa povećanim rizikom je radno mesto na kome, i pored potpuno ili delimično primenjenih mera, postoji povećan rizik po bezbednost i zdravlje zaposlenog, pa se ono utvrđuje aktom o proceni rizika. Za takva radna mesta propisane su dodatne obaveze: zaposleni mora ispunjavati posebne zdravstvene uslove (prethodni i periodični lekarski pregledi), a osposobljavanje i mere su strožiji. Utvrđivanje radnih mesta sa povećanim rizikom jedan je od najvažnijih rezultata akta.