Zakonski okvir za postupanje inspektora čini više zakonskih tekstova i propisa nižih od zakona. Inspektor mora biti dobar poznavalac materijalnih propisa nad čijim poštovanjem vrši nadzor i procesnih propisa kojima se uređuje postupak. ZIN je sistemski i osnovni zakonski propis o postupku inspekcijskog nadzora — uređuje sadržinu i granice nadzora, vrste i oblike, ostala pitanja postupka i ovlašćenja, prava i obaveze učesnika. Ta pitanja uređuju se i posebnim („sektorskim“) zakonima, npr. Zakon o veterinarstvu, Zakon o komunalnim delatnostima ili Zakon o sanitarnom nadzoru.
Odnos posebnih zakona i ZIN-a rešava se pravilom da primena posebnog zakona (lex specialis) ima prednost nad opštijim (lex generalis): ako je u nekoj oblasti nadzor posebnim zakonom uređen drukčije, primenjuju se odredbe posebnog zakona. Ipak, prednost posebnih zakona ne može isključiti neposrednu primenu odredaba ZIN-a o pitanjima koja tim posebnim zakonima nisu uređena. Izuzetak postoji kod neregistrovanih subjekata — tada prednost uvek imaju odredbe ZIN-a i njihova primena se ne može ograničiti pozivom na posebne zakone.
ZIN obavezuje inspektora i drugog ovlašćenog službenika da u postupku postupaju saglasno: načelima i pravilima delovanja državne uprave; načelima i pravilima delovanja državnih službenika (odnosno službenika AP i JLS); i načelima i pravilima opšteg upravnog postupka. Načela za delovanje organa državne uprave (po Zakonu o državnoj upravi) su: samostalnost i zakonitost; stručnost, nepristrasnost i politička neutralnost; delotvornost u ostvarivanju prava stranaka; srazmernost; poštovanje stranaka; i javnost rada.