ZIN utvrđuje pet vrsta inspekcijskog nadzora: redovni, vanredni, mešoviti, kontrolni i dopunski. Redovni nadzor vrši se prema planu inspekcijskog nadzora i unapred se planira na osnovu procene mogućih rizika (njemu se upodobljava i redovni nadzor na državnoj granici). Vanredni nadzor nije unapred planiran i vrši se, između ostalog: radi hitnih mera zbog neposredne opasnosti po zaštićena dobra; kada se posle godišnjeg plana proceni visok ili kritičan rizik; kada ga zahteva nadzirani subjekt; radi sprečavanja rada neregistrovanih subjekata; po zahtevu javnog tužioca; i kada se postupa po predstavci pravnog ili fizičkog lica.
Vanredni nadzor po zahtevu nadziranog subjekta može biti utvrđujući (kada treba utvrditi da je subjekt ispunio propisane uslove za početak rada ili obavljanje delatnosti) ili potvrđujući (kada subjekt traži da se potvrdi zakonitost i bezbednost njegovog postupanja ili poslovanja). Mešoviti nadzor je onaj u kome se istovremeno vrše redovni i vanredni nadzor kod istog subjekta (kada se predmeti poklapaju ili su povezani). Kontrolni nadzor vrši se radi utvrđivanja izvršenja mera predloženih ili naloženih u okviru redovnog ili vanrednog nadzora, a dopunski se vrši po službenoj dužnosti ili povodom potrebe da se dopuni postupak.
Oblici inspekcijskog nadzora tiču se načina na koji se nadzor sprovodi (terenski i kancelarijski), a nadzor može biti i samostalan ili zajednički (kada više inspekcija istovremeno vrši nadzor prema istom subjektu). Pojam „zaštićena dobra, prava i interesi“ u ZIN-u se određuje nabrajanjem (život i zdravlje ljudi, imovina, prava i interesi zaposlenih, privreda, životna sredina, biljni i životinjski svet, javni prihodi, nesmetan rad organa, komunalni red, bezbednost), pri čemu se broj nabrojanih vrednosti razlikuje zavisno od odredbe.