Radnja izvršenja prekršaja može se sastojati u činjenju (aktivnoj radnji suprotnoj zabrani) ili u nečinjenju (propuštanju dužne radnje). Prekršaj je učinjen kako u vreme kada je učinilac radio ili bio dužan da radi, tako i kada je nastupila posledica — zavisno od toga kako je prekršaj propisan.
Vreme izvršenja bitno je za primenu propisa (načelo da se primenjuje propis koji je važio u vreme izvršenja, osim ako je kasniji blaži) i za računanje zastarelosti. Mesto izvršenja je mesto gde je učinilac radio ili bio dužan da radi, kao i mesto gde je posledica nastupila.
Prekršaj se može izvršiti umišljajno ili iz nehata. Za odgovornost je potrebno da je učinilac bio uračunljiv i da mu se delo može pripisati u krivicu (svest o zabranjenosti postupka). Ovi pojmovi zajednički su prekršajnom i krivičnom pravu i preuzeti su iz opštih instituta kaznenog prava.