Pernata (krilata) divljač obuhvata ptice svrstane u lovnu divljač. Najznačajnija poljska pernata divljač su: fazan (najčešća gajena i lovna ptica, mužjak upadljivog perja), poljska jarebica (jato ptica otvorenih polja) i prepelica (mala selica). Ove vrste su osnov lova na sitnu pernatu divljač i često se gaje i naseljavaju radi obnove brojnosti.
Vodena i močvarna pernata divljač obuhvata divlje patke (npr. gluvara — najčešća), divlje guske, i druge vrste vezane za vodena staništa. Tu su i druge lovne ptice — golub grivnaš, gugutka, šljuka, i pojedine vrste vrana i gačaca (koje mogu imati status lovne ili se njihova brojnost reguliše). Mnoge ptice su, s druge strane, zaštićene ili strogo zaštićene i ne smeju se loviti.
Kod pernate divljači posebno je važno sigurno prepoznavanje vrste — mnoge zaštićene ptice (naročito grabljivice, ali i pojedine vrste pataka i drugih ptica) lako se mogu zameniti sa lovnim vrstama. Lovac mora znati da razlikuje lovne od zaštićenih ptica pre nego što puca. Lov pernate divljači vezan je za lovnu sezonu svake vrste i za dozvoljena sredstva (po pravilu glatkocevno oružje — sačmarica).