Sitna dlakava divljač obuhvata manje sisare. Najpoznatiji predstavnik je zec (evropski poljski zec), tipična sitna lovna divljač otvorenih polja, poznat po brzini i vijugavom bekstvu. Tu je i divlji kunić (u nekim područjima). Ove vrste su značajan deo sitne lovne divljači i love se, po pravilu, grupnim lovom (prigon) u lovnoj sezoni.
Među sitnom dlakavom divljači su i predatori (mesožderi): lisica (najrasprostranjeniji predator, značajna i kao prenosilac bolesti poput besnila), kuna (belica i zlatica), jazavac, tvor, lasica. Neki od ovih predatora love se radi regulacije brojnosti i zaštite druge divljači (npr. lisica zbog uticaja na sitnu divljač i zbog bolesti), u skladu sa propisima i planom gazdovanja.
Poznavanje sitne dlakave divljači važno je zbog razlikovanja lovnih vrsta od zaštićenih (neke sitne vrste su zaštićene), zbog uloge predatora u ekosistemu, i zbog pravilnog gazdovanja. Lovac mora znati koja je vrsta lovna, kada je lovna sezona i kako se lovi, kao i ulogu predatora — jer regulacija brojnosti predatora deo je zaštite ukupne divljači, ali se sprovodi po pravilima, ne stihijski.