Lovstvo ima više značajnih funkcija. Ekološka funkcija je najvažnija — održavanje ravnoteže u prirodi kroz regulisanje brojnosti divljači, sprečavanje prenamnoženja (koje dovodi do bolesti, gladi i šteta) i očuvanje staništa. Lovci kroz gazdovanje utiču na zdravlje populacija i biološku raznovrsnost. Bez upravljanja, populacije divljači i njihova staništa mogli bi ozbiljno da se naruše.
Privredna funkcija ogleda se u korišćenju divljači i njenih delova (meso, krzno, trofeji), u lovnom turizmu i u zapošljavanju u lovstvu. Divljač je obnovljivi prirodni resurs koji, ako se njime održivo gazduje, daje trajnu korist. Lovni turizam, naročito za krupnu divljač i trofeje, ima i značajan ekonomski potencijal.
Lovstvo ima i naučnu, obrazovnu i kulturnu funkciju — praćenje stanja divljači i staništa daje podatke značajne za nauku i zaštitu prirode, a lovačka tradicija, običaji i etika deo su kulturnog nasleđa. Sve funkcije su međusobno povezane i podređene osnovnom cilju — održivom gazdovanju divljači, uz očuvanje prirode. Zato je lovac istovremeno korisnik, ali i čuvar i gajitelj divljači.