Već 1815. godine izbio je Drugi srpski ustanak, kao nastavak borbe za oslobođenje. Za vođu je izabran Miloš Obrenović. Za razliku od Prvog, Drugi ustanak je vođen opreznije — kombinovanjem oružane borbe i pregovora sa Turcima. Miloš je uspeo da izdejstvuje popuštanje turske vlasti i početak samouprave.
Zahvaljujući pregovorima i povoljnim međunarodnim okolnostima, Srbija je postepeno dobijala autonomiju — pravo da sama uređuje unutrašnje poslove, uz i dalje formalnu tursku vrhovnu vlast. Posebnim sultanovim aktima (hatišerifima) Srbija je priznata kao autonomna kneževina, sa Milošem Obrenovićem kao naslednim knezom.
Time je nastala moderna srpska država — Kneževina Srbija. Iako još nije bila potpuno nezavisna, imala je svog vladara, upravu i granice. Borba dve dinastije — Karađorđevića (potomci Karađorđa) i Obrenovića (potomci Miloša) — obeležiće srpsku istoriju u 19. veku. Autonomija je bila važan korak ka punoj nezavisnosti.