Početkom 19. veka srpski narod je digao ustanak protiv turske vlasti. Prvi srpski ustanak izbio je 1804. godine, a povod su bila nasilja odmetnutih turskih janičara (dahija) nad srpskim narodom (tzv. „seča knezova“). Za vođu (vožda) ustanka izabran je Đorđe Petrović — Karađorđe.
Ustanici su postizali velike uspehe i oslobodili veliki deo Srbije, uključujući Beograd. Karađorđe je uspostavio prve organe vlasti i temelje moderne srpske države. Ustanak je u početku imao odlike i borbe protiv nasilja i borbe za slobodu i sopstvenu državu. Srbija je nakratko postala gotovo samostalna.
Ipak, Prvi srpski ustanak je 1813. godine ugušen kada su Turci, uz povoljne međunarodne okolnosti, ponovo osvojili Srbiju. Karađorđe i mnoge vođe morali su da napuste zemlju. Iako poražen, Prvi ustanak je bio ogroman korak — pokazao je snagu srpske težnje za slobodom i postavio temelj daljoj borbi za oslobođenje.