Praistorija je najduži period ljudske prošlosti — od pojave prvih ljudi do pronalaska pisma. Naziva se praistorija (pre istorije) jer o njoj nemamo pisane izvore; o životu ljudi saznajemo iz materijalnih ostataka (oruđe, oružje, ostaci naselja, crteži). Deli se na kameno doba (kada su oruđa pravljena od kamena) i metalno doba (bakarno, bronzano i gvozdeno).
U starijem kamenom dobu ljudi su živeli od lova i sakupljanja plodova, selili se za hranom i sklanjali u pećine. Naučili su da koriste vatru, prave oruđe od kamena i sporazumevaju se govorom. U mlađem kamenom dobu čovek počinje da se bavi zemljoradnjom i stočarstvom, gradi stalna naselja i pravi grnčariju — to je velika promena u načinu života (prelazak na proizvodnju hrane).
Na tlu Srbije postoje značajna praistorijska nalazišta — Lepenski Vir (naselje ribara i lovaca na Dunavu) i Vinča (naselje zemljoradnika kod Beograda), po kojoj je nazvana čitava vinčanska kultura. Praistorija se završava pronalaskom pisma, čime počinje istorijsko doba.