Javna isprava u smislu domaćih propisa je pismeno kojim se utvrđuju neke činjenice, koje je u propisanom obliku izdao državni organ u granicama svoje nadležnosti, odnosno preduzeće ili druga organizacija u okviru zakonom poverenog javnog ovlašćenja; javna isprava dokazuje ono što se u njoj potvrđuje ili određuje. Uverenja i druge isprave (sertifikati, izvodi iz matičnih knjiga, potvrde) izdate saglasno podacima iz službene evidencije takođe imaju značaj javne isprave.
Legalizacijom strana javna isprava, pod uslovom uzajamnosti, stiče istu dokaznu snagu javne isprave kao da su je izdali organi države u kojoj će se upotrebiti, s tim što se međunarodnim ugovorom može odrediti drugačije; ako nema ugovora, dovoljna je i faktička uzajamnost uspostavljena u praksi. Dokazna snaga stranih javnih isprava uređena je i ugovorima o pravnoj pomoći RS sa drugim državama (Hrvatska, Kipar, Češka, Slovačka, Mađarska, Poljska, Rumunija i dr.).
Strane sudske odluke, prema Zakonu o rešavanju sukoba zakona sa propisima drugih zemalja, ne proizvode direktno pravno dejstvo u RS u postupcima pred organima uprave odnosno imaocima javnih ovlašćenja. Strana sudska odluka izjednačuje se sa odlukom suda RS i proizvodi pravno dejstvo samo ako je prizna nadležni sud u RS — na primer, strana sudska odluka o razvodu braka, propisno legalizovana, mora prethodno biti priznata pred nadležnim sudom u RS da bi se izvršio upis podataka o razvodu u matične knjige.