Da bi javna isprava jedne države mogla biti upotrebljena u drugoj državi u kojoj se koristi drugi jezik, potrebno je da bude prevedena na jezik države upotrebe. Prevod može biti sačinjen u državi iz koje potiče isprava ili u državi u kojoj će biti upotrebljena, a prevod važi samo uz izvornu ispravu.
Ako je prevod sačinjen u državi iz koje potiče isprava, treba da bude legalizovan na isti način kao i izvorna isprava; na prevodu se overava potpis ovlašćenog prevodioca i otisak pečata ukoliko ga koristi. Kada je prevod legalizovan, organu države upotrebe saopštava se da je prevodilac po propisima svoje države ovlašćen za sačinjavanje prevoda na određeni jezik (registrovani sudski tumač, ovlašćena agencija, prevodilački biro).
Legalizacija prevoda javne isprave podleže istom režimu pune ili delimične overe kao i sama javna isprava kada se upotrebljava izvan države izdavanja. Dosledno tome, prevod javne isprave ne podleže postupku legalizacije sa onim državama sa kojima postoji potvrđen bilateralni ugovor o oslobođenju javnih isprava od legalizacije, jer tom postupku ne podleže ni sama javna isprava koja je prevedena.