Radi donošenja zajedničkih pravila o izdavanju izvoda iz matičnih knjiga na više jezika namenjenih za korišćenje u inostranstvu, na snazi su dve multilateralne konvencije: Konvencija o izdavanju nekih izvoda iz matičnih knjiga namenjenih inostranstvu (Pariz, 1956 — Pariska konvencija) i Konvencija o izdavanju izvoda iz matičnih knjiga na više jezika (Beč, 1976 — Bečka konvencija). Njima su propisani posebni obrasci na kojima države izdaju višejezične izvode kojima se konstatuju činjenice rođenja, zaključenja braka ili smrti; konvencije ne isključuju dobijanje prepisa matičnih knjiga po zakonskim propisima zemlje izdavanja.
Članom 14 Bečke konvencije stavljena je van snage Pariska konvencija, pa se izvodi iz matičnih knjiga za upotrebu u državama koje su potpisnice obe konvencije izdaju samo po Bečkoj konvenciji. Kada je sa određenom državom na snazi bilateralni ugovor o pravnoj pomoći i jedna od ovih konvencija, primeniće se odredbe bilateralnog ugovora, ako je njime predviđeno da izvodi iz matičnih knjiga druge strane ugovornice imaju dokaznu snagu kao i domaći izvodi.
Primenu Bečke i Pariske konvencije bliže uređuje Pravilnik o izdavanju izvoda iz matičnih knjiga namenjenih inostranstvu. Izvodi namenjeni inostranstvu izdaju se na posebnim obrascima koje izrađuje i štampa Narodna banka — Zavod za izradu novčanica, a svi podaci se unose u elektronskoj formi, latiničkim pismom, štampanim slovima. U izvode po Bečkoj konvenciji u rubriku Matična služba upisuju se grad/opština, matično područje, tekući broj i godina, a isti podaci se u izvodu po Pariskoj konvenciji upisuju u rubriku Opština.