Potpuno su oslobođene od potrebe legalizacije javne isprave izdate u državama između kojih postoji potvrđen bilateralni ugovor o oslobođenju od legalizacije određenih javnih isprava. Kada između RS i druge države postoji takav ugovor, za upotrebu u tim državama dovoljno je da je domaća javna isprava snabdevena službenim pečatom organa i potpisom ovlašćenog lica, a prevod je dovoljno da overi ovlašćeni sudski tumač — nikakva druga nadovera ili stavljanje apostille nisu potrebni, i to oslobođenje važi u oba smera. Oslobođenje je regulisano bilateralnim ugovorima o pravnoj pomoći (npr. sa Austrijom, Belgijom, Bugarskom, Francuskom, Mađarskom, Bosnom i Hercegovinom).
Legalizacija javnih isprava nije potrebna ni kada isprave po faktičkoj uzajamnosti ne podležu legalizaciji, kao ni kada legalizacija nije moguća zbog prirode, karaktera ili tipa javne isprave (putna isprava, lična karta i sl.). Kada je sa jednom državom zaključen bilateralni ugovor, a obe države su potpisale i Haašku konvenciju iz 1961, primeniće se bilateralni ugovor, a Konvencija samo ako je povoljnija.
Kada se postavi pitanje legalizacije inostranih javnih isprava, nadležni organ treba da izvrši proveru uvidom u važeći bilateralni ugovor, a ako njega nema — u odgovarajuću konvenciju, kao i da proveri da li je država stavila rezerve na Konvenciju (npr. SAD priznaju strane javne isprave overene apostille, ali su rezervom izuzele dokumenta u postupku ekstradicije, koja i dalje moraju proći punu legalizaciju). Ako RS sa određenom državom nema bilateralni ugovor niti je ta država potpisnica Haške konvencije, legalizacija se vrši na način predviđen Zakonom o legalizaciji isprava u međunarodnom prometu.