Javna isprava koja treba da bude upotrebljena izvan države u kojoj je izdata mora proći proceduru legalizacije (overavanja), koja se vrši na način predviđen Zakonom o legalizaciji isprava u međunarodnom prometu, ako međunarodnim ugovorom nije drugačije određeno. Pod legalizacijom se podrazumeva potvrđivanje verodostojnosti potpisa lica koje je ispravu potpisalo i verodostojnosti pečata stavljenog na ispravu — to je formalna procedura kojom se inostranom organu saopštava da je pismeno javna isprava države iz koje potiče; u postupku legalizacije ne ispituje se niti se potvrđuje istinitost sadržaja isprave.
Da bi javna isprava izdata u inostranstvu mogla biti upotrebljena u RS, mora proći dve faze legalizacije: unutrašnju legalizaciju, koju vrše organi države u kojoj je isprava izdata, i međunarodnu legalizaciju, koju vrše organi države upotrebe — u RS to su Ministarstvo spoljnih poslova, odnosno diplomatsko-konzularna predstavništva RS u inostranstvu.
Obrnuto, da bi domaća javna isprava bila upotrebljena u inostranstvu: prvo potpis i pečat izdavaoca overava predsednik osnovnog suda, a potpis predsednika suda i pečat suda — ministarstvo nadležno za poslove pravosuđa; potom ispravu nadoverava Ministarstvo spoljnih poslova, nakon čega je stranka podnosi na overu inostranom organu (po pravilu DKP te države u RS). Domaće isprave se overavaju samo ako zakon države upotrebe to zahteva, a inostrane isprave ne podležu overavanju ako po osnovu uzajamnosti ni domaće ne podležu overavanju u toj državi; ovaj postupak je puna legalizacija i primenjuje se samo ako međunarodnim ugovorima nije drugačije određeno.