Osnovno dejstvo usvojenja je zasnivanje roditeljskog odnosno srodničkog odnosa između usvojenog deteta i usvojitelja i njihovih srodnika — posle usvojenja se u matičnu knjigu rođenih kao roditelji deteta upisuju usvojitelji. Između usvojenika i njegovih potomaka, s jedne, i usvojitelja i njihovih srodnika, s druge strane, zasnivaju se jednaka prava i dužnosti kao između deteta i roditelja. Istovremeno, usvojenjem prestaje roditeljsko pravo roditelja prema usvojenom detetu, jer usvojitelji stupaju na mesto roditelja, a prestaju i prava i dužnosti usvojenog deteta prema krvnim srodnicima (između njih ne može nastati obaveza izdržavanja niti se mogu međusobno naslеđivati).
Iako prestaju međusobna prava i dužnosti, zakonodavac nije (niti je mogao) utvrditi prestanak krvnog srodstva kao trajne i neraskidive veze. Ta krvna veza i dalje proizvodi određene pravne posledice: opstaju sve smetnje i zabrane koje iz nje proizlaze, kao što je bračna smetnja, a krvno srodstvo je i razlog za izuzeće (isključenje) u upravnim i sudskim postupcima.
Usvojenje u našem pravu, budući da je ustanovljeno samo kao potpuno usvojenje, može prestati samo poništenjem. Usvojenje prestaje poništenjem ako pri zasnivanju nisu bili ispunjeni propisani materijalni i formalni uslovi (apsolutna ništavost) — tužbu mogu podneti usvojitelji, usvojenik, roditelji odnosno staratelj, lica sa pravnim interesom i javni tužilac, a pravo na utvrđivanje ništavosti ne zastareva. Usvojenje može biti poništeno i ako je saglasnost data pod prinudom ili u zabludi (relativna ništavost) — tužbu podnosi lice koje je saglasnost tako dalo, u roku od godinu dana od prestanka prinude ili uočavanja zablude. Posle prestanka usvojenja o daljem staranju odlučuje organ starateljstva.