Bračne smetnje su zakonom propisane činjenice čije postojanje sprečava sklapanje punovažnog braka; njihovo odsustvo je materijalni uslov punovažnosti, a postojanje je razlog za odbijanje zahteva, a ako je brak ipak sklopljen — razlog za poništenje. Zakonom propisane bračne smetnje su: bračnost, nesposobnost za rasuđivanje, srodstvo, starateljstvo i maloletstvo. Bračnost je apsolutna i otklonjiva smetnja — brak ne može sklopiti lice koje je već u braku dok je u braku; isto važi za nesposobnost za rasuđivanje (takav brak je ništav, ali ako lice pre poništenja postane sposobno, od njegove volje zavisi opstanak braka).
Srodstvo je trajna i relativna smetnja: međusobno brak ne mogu sklopiti krvni srodnici u pravoj liniji, a od srodnika u pobočnoj liniji ne mogu rođeni brat i sestra, brat i sestra po ocu ili majci, stric i sinovica, ujak i sestričina, tetka i bratanac, tetka i sestrić, deca rođene braće i sestara i deca braće i sestara po ocu ili majci. Srodstvo zasnovano usvojenjem (adoptivno) je smetnja na isti način kao krvno; krvno i adoptivno srodstvo su neotklonjive smetnje. Tazbinski srodnici u prvom stepenu prave linije (svekar i snaha, zet i tašta, očuh i pastorka, maćeha i pastorak) ne mogu sklopiti brak ni kad je brak koji je osnov tazbinstva prestao, ali je ta smetnja otklonjiva — sud iz opravdanih razloga može dozvoliti.
Starateljstvo je smetnja vezana za status: brak ne mogu sklopiti staratelj i njegov štićenik, dok su u tom statusu i relaciji. Maloletstvo je apsolutna, privremena i otklonjiva smetnja — brak ne može sklopiti lice koje nije navršilo 18 godina, ali sud iz opravdanih razloga može dozvoliti sklapanje braka maloletnom licu koje je navršilo 16 godina i dostiglo telesnu i duševnu zrelost potrebnu za vršenje prava i dužnosti u braku. O davanju dozvole za brak između tazbinskih srodnika i dozvole za brak maloletnom licu sud odlučuje u vanparničnom postupku.