Načelo pomoći stranci ustanovljeno je da organ po službenoj dužnosti pazi da neznanje i neukost stranke i drugog učesnika ne budu na štetu prava koja im po zakonu pripadaju; stranke u upravnom postupku po pravilu učestvuju samostalno, bez punomoćnika (jer se troškovi zastupanja gotovo nikada ne mogu nadoknaditi, osim izuzetno u dvostranačkim stvarima). Ovo načelo obavezuje organ i da upozori stranku da u odnosu na utvrđeno činjenično stanje ima osnova za ostvarenje nekog prava, kao i da je informiše ako u toku postupka dođe do izmene propisa značajnih za postupanje.
Načelo delotvornosti i ekonomičnosti postupka zabranjuje svaku nepotrebnu radnju ili trošak koji izaziva odugovlačenje postupka ili izlaganje stranke gubitku vremena, pod uslovom da se obezbedi potpuno utvrđivanje činjeničnog stanja i zakonitost postupka. Zato je organ dužan da po službenoj dužnosti vrši uvid u podatke o kojima se vodi službena evidencija, da ih pribavlja i obrađuje, a da od stranke zahteva samo podatke neophodne za njenu identifikaciju i dokumente koji potvrđuju činjenice o kojima se ne vodi službena evidencija.
Načelo istine i slobodne ocene dokaza obavezuje organ da pravilno, istinito i potpuno utvrdi sve činjenice od značaja i da izvede i oceni potrebne dokaze — svaki pojedinačno i sve zajedno — tako da stanje stvari bude potpuno utvrđeno; istina se mora utvrditi pre donošenja rešenja, bez obzira na to da li je rešenje vezani akt ili se donosi po slobodnoj oceni. Sve što je podobno može poslužiti kao dokaz; od slobodne ocene dokaza izuzete su javne isprave izdate na osnovu službenih evidencija (dok se ne dokaže da sadrže netačne podatke), dok su svi drugi dokazi (izjava stranke, iskazi svedoka) podložni slobodnoj oceni uz posebno obrazloženje.