Ako prvostepeni organ nije izdao rešenje u zakonom određenom roku (30 odnosno 60 dana), pa stranka, koristeći se pravom na žalbu kao da je zahtev odbijen, izjavi žalbu, drugostepeni organ prvo zahteva od prvostepenog organa da saopšti zašto rešenje nije blagovremeno izdato. Ako nađe da postoji opravdan razlog, produžiće rok za izdavanje rešenja najduže za 30 dana; ako opravdanog razloga nema, može sam odlučiti o upravnoj stvari ili naložiti prvostepenom organu da izda rešenje u roku ne dužem od 15 dana, a ako prvostepeni organ ni tada ne izda rešenje, drugostepeni organ sam odlučuje o stvari.
Kada je postupak po žalbi završen, ili ako žalba nije dopuštena odnosno ako je stranka propustila da je podnese, rešenje postaje konačno u upravnom postupku; jedina zaštita protiv konačnog rešenja je pokretanje upravnog spora, a nakon toga nastaje pravnosnažnost. I posle svih tih provera rešenje može sadržati nezakonitost — kod nezakonitosti manjeg značaja prednost se daje pravnoj sigurnosti, ali kod teže povrede zakona omogućena je upotreba vanrednih pravnih sredstava (posebnih slučajeva ukidanja i menjanja rešenja).
Posebni slučajevi ukidanja i menjanja rešenja su: menjanje i poništavanje rešenja u vezi sa upravnim sporom; ponavljanje postupka; poništavanje konačnog rešenja; ukidanje rešenja; i poništavanje, ukidanje i menjanje pravnosnažnog rešenja na preporuku Zaštitnika građana. Organ koji sazna za rešenje sa razlogom za ponavljanje postupka ili za poništavanje/ukidanje dužan je da odmah obavesti organ nadležan da po službenoj dužnosti pokrene postupak i javnog tužioca; rešenje u tim postupcima izdaje se najkasnije u roku od 60 dana, a na njih se po pravilu može podneti žalba (izuzev kod menjanja/poništavanja u vezi sa upravnim sporom i, izuzetno, protiv rešenja kojim se dozvoljava ponavljanje postupka).