Rad u privatnom obezbeđenju povlači više vrsta odgovornosti. Disciplinska odgovornost postoji u odnosu prema poslodavcu, za povrede radnih obaveza i pravila. Prekršajna odgovornost propisana je Zakonom o privatnom obezbeđenju — za pravno lice, odgovorno lice, preduzetnika i fizičko lice (službenika), za kršenje obaveza i zabrana (npr. rad bez licence, prekoračenje ovlašćenja, nevođenje evidencija), sa novčanim kaznama u propisanom rasponu.
Krivična odgovornost postoji za teža dela — na primer, protivpravno lišenje slobode (nezakonito zadržavanje), nanošenje telesnih povreda prekoračenjem sile, zloupotreba položaja, nedozvoljeno postupanje sa podacima ili oružjem. Uz to postoji i građanska (imovinska) odgovornost za štetu prouzrokovanu nezakonitim radom — za štetu koju službenik pričini trećem licu u vršenju posla, po pravilu odgovara i pravno lice (poslodavac), sa pravom regresa.
Zakonito postupanje — u granicama ovlašćenja, uz poštovanje načela i uz uredno izveštavanje — isključuje odgovornost. Zato je poznavanje granica ovlašćenja i obaveza suština bezbednog rada: štiti građane od zloupotrebe, a službenika i pravno lice od odgovornosti. Sistem odgovornosti zaokružuje pravni okvir privatnog obezbeđenja — ovlašćenja postoje, ali uvek uz odgovornost za njihovu (zlo)upotrebu.