Vrste radnih mesta državnih službenika

Radna mesta državnih službenika, u zavisnosti od složenosti poslova, ovlašćenja i odgovornosti, dele se na položaje i izvršilačka radna mesta. Položaj je radno mesto na kome državni službenik ima ovlašćenja i odgovornosti u vezi s vođenjem i usklađivanjem rada u državnom organu; stiče se postavljenjem od Vlade ili drugog organa. Vlada postavlja na položaj, npr. pomoćnika ministra, sekretara ministarstva, direktora organa uprave u sastavu ministarstva, direktora posebne organizacije i državnog pravobranioca.

Izvršilačka radna mesta su sva radna mesta koja nisu položaji, uključujući i rukovodioce užih unutrašnjih jedinica (načelnik odeljenja, šef odseka, rukovodilac grupe). Razvrstavaju se po zvanjima, u zavisnosti od složenosti i odgovornosti poslova. Zvanja se ne vezuju za ljude, već za poslove radnog mesta, pa je promena radnog mesta uslov za napredovanje i sticanje višeg zvanja.

Zvanja su: viši savetnik, samostalni savetnik, savetnik, mlađi savetnik, saradnik, mlađi saradnik, referent i mlađi referent. Za više savetnika potrebno je visoko obrazovanje (najmanje 240 ESPB) i najmanje sedam godina radnog iskustva u struci; za samostalnog savetnika pet godina; za savetnika tri godine; za mlađeg savetnika jedna godina.

Ova lekcija ima 12 pitanja za vežbanje. Uvežbaj ih uz ponavljanje po sistemu razmaka.

Vežbaj na Bubalici
← Sve lekcije: Radno zakonodavstvo