Zabranjena je neposredna i posredna diskriminacija lica koja traže zaposlenje i zaposlenih, s obzirom na pol, rođenje, jezik, rasu, boju kože, starost, trudnoću, zdravstveno stanje odnosno invalidnost, nacionalnu pripadnost, veroispovest, bračni status, porodične obaveze, seksualno opredeljenje, političko ili drugo uverenje, socijalno poreklo, imovinsko stanje, članstvo u organizacijama ili drugo lično svojstvo. Diskriminacija je zabranjena u odnosu na uslove za zapošljavanje i izbor kandidata, uslove rada i sva prava iz radnog odnosa, obrazovanje i usavršavanje, napredovanje na poslu i otkaz ugovora o radu. Odredbe ugovora o radu kojima se utvrđuje diskriminacija ništave su.
Zabranjeno je i uznemiravanje kao vid diskriminacije. Zakon o radu razlikuje opšte uznemiravanje (neželjeno ponašanje uzrokovano nekim osnovom diskriminacije kojim se vređa dostojanstvo zaposlenog ili lica koje traži zaposlenje) i seksualno uznemiravanje (ponašanje kojim se vređa dostojanstvo u sferi polnog života).
Ne smatra se diskriminacijom pravljenje razlike ili davanje prvenstva u odnosu na određeni posao kada je priroda posla takva da karakteristike povezane sa nekim osnovom diskriminacije predstavljaju stvarni i odlučujući uslov obavljanja posla i kada je svrha opravdana. Žrtva diskriminacije ima pravo da pred nadležnim sudom pokrene postupak za naknadu štete; ako tužilac učini verovatnim da je izvršena diskriminacija, teret dokazivanja da diskriminacije nije bilo je na tuženom.