Prvi ustav druge Jugoslavije je Ustav FNRJ (31. januara 1946), rađen u velikoj meri po uzoru na sovjetski ustav iz 1936. Uvedeno je federativno uređenje sa šest federalnih jedinica; u NR Srbiji obrazovane su AP Vojvodina i Autonomna kosovsko-metohijska oblast.
Ustavni zakon iz 1953. nije bio celovit ustav, ali je uveo društvenu svojinu i samoupravljanje (radnički saveti) — počinje period samoupravnog socijalizma. Umesto Prezidijuma uveden je predsednik Republike (inokosni šef države), a umesto Vlade Savezno izvršno veće.
Ustav iz 1963. (SFRJ) prvi put uvodi ustavno sudstvo; Jugoslavija je prva socijalistička zemlja na svetu koja je uvela ustavne sudove. Ustav iz 1974. produbio je slabljenje federacije i ojačao konfederalne elemente, jačajući ulogu republika i pokrajina. Takva rešenja podstakla su separatizam: Slovenija, Hrvatska, Makedonija i BiH proglasile su nezavisnost 1991. (priznate 1992), čime je druga Jugoslavija prestala da postoji.