Posle Prvog svetskog rata stvorena je zajednička država Srba, Hrvata i Slovenaca; ujedinjenje je izvršeno 1. decembra 1918. Nastanku je prethodila Krfska deklaracija iz 1917, politički sporazum srpske vlade i Jugoslovenskog odbora. Sa gledišta međunarodnog prava Kraljevina SHS nije bila nova nego stara država (nasledila je ugovore Kraljevine Srbije), ali sa gledišta ustavnog prava bila je nova država.
Prvi ustav (Vidovdanski) donet je 28. juna 1921. Po njemu je Kraljevina SHS ustavna, parlamentarna i nasledna monarhija, i unitarna država. Centralni organi bili su kralj, Narodna skupština (jednodoma) i Ministarski savet; zakonodavnu vlast vršili su kralj i skupština zajednički.
Zbog nacionalne i verske heterogenosti bilo je teško formirati parlamentarnu većinu, pa je dolazilo do čestih kriza. Kralj Aleksandar Karađorđević je 6. januara 1929. suspendovao Vidovdanski ustav i zaveo ličnu vladavinu; oktobra 1929. država dobija naziv Kraljevina Jugoslavija i deli se na devet banovina. Ustav iz 1931. kralj je oktroisao 3. septembra 1931.