Komunikacija je razmena informacija između pošiljaoca i primaoca poruke, a u turizmu je od suštinskog značaja jer se usluga stvara u neposrednom kontaktu sa turistom. Razlikuju se verbalna (govor, reči) i neverbalna komunikacija (govor tela, mimika, gestovi, ton glasa, izgled). Neverbalna komunikacija često prenosi više od reči — stav, raspoloženje i odnos prema sagovorniku. Uspešna komunikacija zahteva jasnoću, prilagođavanje sagovorniku i povratnu informaciju.
U radu sa turistima važno je poznavati specifičnosti ponašanja potrošača u turizmu: turista donosi odluku unapred i na daljinu, na osnovu očekivanja, a proizvod „troši“ na licu mesta. Na ponašanje utiču lični (uzrast, obrazovanje, dohodak), psihološki (motivi, stavovi, percepcija) i kulturni faktori. Turisti iz različitih kultura imaju različite navike, očekivanja i norme ponašanja, pa vodič mora biti prilagodljiv i obazriv (interkulturalna osetljivost).
Kvalitetna komunikacija podrazumeva i upravljanje očekivanjima i emocijama turista, aktivno slušanje i empatiju. Vodič treba da bude jasan, strpljiv i ljubazan, da izbegava žargon i da poruke prilagodi grupi (uzrast, jezik, interesovanja). Povratna informacija (pitanja, reakcije grupe) pomaže vodiču da proceni da li je poruka primljena i da prilagodi izlaganje. Dobra komunikacija je osnov zadovoljstva turista i uspešnog vođenja.