Razvoj turizma prolazi kroz nekoliko epoha. U preteči savremenog turizma putovanja su bila privilegija bogatih (npr. „grand tour“ mladih plemića kroz Evropu u 17—18. veku). Ključni preokret donosi industrijska revolucija: pojava železnice i parobroda, skraćenje radnog vremena i pojava plaćenog odmora. Za začetnika organizovanog turizma smatra se Tomas Kuk, koji je 1841. organizovao prvo grupno putovanje vozom, čime počinje era posredovanja i turističkih agencija.
Masovni turizam razvija se posebno posle Drugog svetskog rata, zahvaljujući rastu standarda, plaćenim godišnjim odmorima, razvoju automobilizma i vazdušnog saobraćaja, i pojavi paket-aranžmana. Turizam prerasta iz privilegije u masovnu pojavu dostupnu širokim slojevima, sa izraženom sezonskošću i koncentracijom na primorske destinacije. Ova faza donosi i negativne posledice — prekomernu izgrađenost, pritisak na životnu sredinu i uniformnost ponude.
Savremene tendencije u međunarodnom turizmu obuhvataju zaokret ka individualizaciji i fleksibilnosti putovanja, skraćivanje ali učestalije uzimanje odmora (više kraćih putovanja godišnje), rast značaja doživljaja i autentičnosti, ekspanziju informacionih tehnologija i onlajn rezervacija, jačanje specifičnih (nišnih) oblika turizma i sve veći naglasak na održivosti. Globalna turistička kretanja pokazuju stalni rast broja međunarodnih dolazaka, uz pomeranje ka novim destinacijama i sve obrazovanijeg i zahtevnijeg turistu.