Turizam ostvaruje niz funkcija koje se dele na ekonomske i neekonomske (društvene). Ekonomske funkcije obuhvataju: multiplikativnu (turistička potrošnja pokreće niz drugih delatnosti — saobraćaj, poljoprivredu, trgovinu, građevinarstvo), konverzijsku (prirodni i kulturni resursi koji sami po sebi nemaju tržišnu vrednost turizmom postaju izvor prihoda), uvozno-izvoznu (receptivni turizam deluje kao „nevidljivi izvoz“ jer donosi devizni priliv bez iznošenja robe iz zemlje), apsorpcionu i akceleratorsku funkciju.
Neekonomske funkcije turizma su zdravstveno-rekreativna (odmor i oporavak psihofizičkih sposobnosti), kulturna (upoznavanje kultura, širenje znanja i tolerancije), socijalna (dostupnost putovanja širim slojevima), politička (povezivanje naroda, promocija zemlje) i zaštitna (turizam podstiče očuvanje prirodnih i kulturnih dobara). Ove funkcije čine turizam pojavom šireg društvenog značaja, a ne samo privrednom granom.
Razvoj turizma uslovljen je nizom faktora koji se dele na privlačne (atraktivne), komunikativne i receptivne. Atraktivni faktori su prirodne i kulturne atraktivnosti koje privlače turiste (motivi dolaska). Komunikativni (posrednički) faktori su saobraćaj i saobraćajna povezanost, koji omogućavaju pristup destinaciji. Receptivni faktori su smeštajni i ugostiteljski kapaciteti, komunalna infrastruktura i turistička organizovanost koji omogućavaju prihvat i boravak turista. Tek zajedničko dejstvo sva tri tipa faktora omogućava razvoj turizma na nekom prostoru.