Islamska umetnost razvija se od 7. veka na prostoru od Španije do Indije i odlikuje se specifičnim rešenjima: džamije sa kupolama i minaretima, potkovičasti i prelomljeni lukovi, bogata geometrijska i biljna ornamentika (arabeska) i kaligrafija, uz izbegavanje figuralnog prikazivanja u sakralnim objektima. Na tlu Srbije islamska umetnost prisutna je kao nasleđe osmanske vladavine (džamije, hamami, mostovi, česme).
Barok (17—18. vek) je stil raskoši, pokreta i dramatike — dinamične forme, bogata dekoracija, iluzionizam i snažni kontrasti svetla i senke. U arhitekturi donosi raskošne crkve i palate, u slikarstvu dramatične kompozicije. Klasicizam (kraj 18. i početak 19. veka) vraća se antičkim uzorima — skladu, simetriji i jednostavnosti. Umetnost 19. veka obeležavaju romantizam (osećajnost, nacionalne teme) i realizam (verno prikazivanje stvarnosti i svakodnevnog života).
Savremeno (moderno) kulturno i umetničko stvaralaštvo obuhvata mnoštvo pravaca 20. i 21. veka — od impresionizma i ekspresionizma do apstraktne i konceptualne umetnosti. Za turizam su značajni muzeji, galerije, spomenici i kulturne manifestacije koje predstavljaju ovo stvaralaštvo. Poznavanje razvoja umetnosti kroz epohe omogućava turističkom vodiču da posetiocima objasni značaj i kontekst spomenika koje obilaze, povezujući ih u celovitu priču.